petak, 6. studenoga 2015.

VOĐE




U našoj zemlji pored Saveza izviđača, Zdruga katoličkih skauta i drugih sličnih organizacija želimo napraviti još jednu novu. Zar to nije malo previše? Ne. Jer skauta u nas ima danas deset puta manje nego što ih je bilo prije tridestak godina, već ljudi i zaboravljaju na skautizam ili nisu ni čuli za njega, a znamo svi u kakvim vremenima živimo i tko najviše odgaja naše mlade. Ova organizacija, UIGSE-FSE je odobrena od Svete Stolice, u Europi broji 70 000 članova. Dugo godina proučavam katolički skautizam u Hrvatskoj i Europi i po mom mišljenju, ovaj program je najbolji. U nas ovo je još samo ideja, uz Božju pomoć i uz dobre voditelje može postati i stvarnost. Kako? Zanima te ovo, imaš osnovne sposobnosti, za početak najbolje je da u jednoj župi voditelj bude jedan otac, koji može uz svoju djecu i drugu koja su u župi osnovati jednu grupu od 6-8 djece,nađe mlade pomoćnike, onda nove grupe djece i uz ovaj program malo po malo rastemo. Sad malo o voditeljima...
Skautski pokret usađuje mladima kršćanske i građanske ideale. Stoga u njemu nema mjesta za nekoga tko ne prihvaća zajedničke ideale i pravila igre. Iz tog razloga svi voditelji koji prije toga nisu bili skauti (od 12-17 godina) ili roveri(17-21 i više) na početku svog djelovanja polažu skautsko obećanje.
U FSE-u ne postoji posebno obećanje za službenike,voditelje; svi polažemo isto skautsko obećanje zato što su naši ideali isti. Za skauta i za voditelje vrijede ista pravila igre koja se obvezuju poštivati.
Odrasli većinom mnogo ozbiljnije shvaćaju skautsko obećanje nego skauti od dvanaest godina. To je, naravno, dobra stvar, ali svejedno, važno je da ispravno shvaćamo njegovo značenje i karakter kako mu se ne bi pripisivala važnost veća od one koju ima u stvarnosti.
Skautsko obećanje se sastoji od ovih elemenata:
- duh služenja - shvaćanje svog života kao službe Bogu i bližnjima
- načela svakodnevnog života - prihvaćanje skautskog zakona kao moralnog kodeksa ponašanja.
Pri tome trebamo biti svjesni da skautski zakon u potpunosti proizlazi iz prirodnog prava. Moglo bi se reći da bi skautski zakon trebao poštivati svaki čovjek, a tim više jedan kršćanin. Slično vrijedi i za služenje Bogu i bližnjima koje je posljedica zapovjedi ljubavi koju nam je dao Krist, i prema tome obvezuje svakog kršćanina.
Skautsko obećanje, dakle, nema karakter obveze (u moralno-pravnom smislu), zato što ne mijenja moralno vrednovanje mojih djela. Tako je na primjer, laž uvijek grijeh bio ja skaut ili ne; obećanje tu ništa ne mijenja.
Skautsko obećanje ima više karakter angažiranja. To je javno prihvaćanje skautskih ideala i početak odluke postati dobar čovjek i dobar kršćanin. Uz to, skautsko obećanje tvori jednu vrstu etosa, navike; razvija smisao za čast i motivira na život prema skautskim idealima i u teškim trenutcima kad smo u napasti da im se iznevjerimo.
Novi “vanjski” pomoćnik obično najprije pomaže u vođenju jedinice ili skupine. Iako još nije skaut već od početka se od njega traži poštivanje “pravila igre”.
Kad stjegovođa (ili vođa skupine) vidi da se dotični želi više uključiti u skautizam, predloži mu da postane skautom: da odjene uniformu i položi skautsko obećanje. Naravno, sve u apsolutnoj slobodi: ako netko želi “samo pomagati” bez osobnog angažmana, to je sasvim u redu, ali u tom slučaju ne može imati nikakvu odgojnu funkciju (može pomagati oko tehničkih i organizacijskih stvari).
Nakon odluke o polaganju obećanja, novi vođa se susretne s stjegovođom i porazgovara s njim o značenju skautskog obećanja, o svojoj službi i osobnoj formaciji.
Prije obreda održava se bdijenje u kojem smo pozvani dublje razmišljati o skautskom obećanju, o duhu služenja i odgovornosti za mlađe od nas. Trebala bi voditi i prema roverskoj formaciji koja očekuje novog voditelja. Preporučen oblik bdijenja je adoracija.
Nastavku osobne formacije novog voditelja treba pristupati individualno, od slučaja do slučaja. Stjegovođa (ili vođa skupine) traže prikladan put prema njegovoj dobi i zrelosti, sposobnostima i potrebama. Pri tome ne smiju izgubiti iz vida da roverska formacija ne smije biti cilj sama sebi nego treba pomoći novom voditelju u razvoju njega kao osobe.
Kao i svi roveri i novi voditelj bi trebao imati stalnog ispovjednika i “kuma”. Trebao bi sudjelovati u životu "klana vođa" gdje će u praksi upoznavati roverski stil života.
Novom voditelju se može predložiti polaganje ispita Puta i primanje službe Sokol skauta ili je moguće (ako je stariji i zreliji) usmjeriti formaciju odmah prema Kretanju na Put.
Kod obećanja vjernosti pobočnik prima poslanje odgajati mlađe članove. Istovremeno se obvezuje na:
- pomaganje voditelja jedinice, treba biti prema njemu lojalan i razvijati timski duh
- život prema skautskom zakonu i na davanje dobrog primjera
- to da će se voditi pedagogijom skautica i skauta Europe
- da će produbljivati svoju formaciju kako bi mogao bolje izvršavati svoju službu
Obred je vrlo jednostavan. Od pobočnika se traži da pomaže vođi  u brizi za skaute koji su im povjereni i da ih se razvija po pedagogiji FSE-a.
Imenovanje vođe. Obred imenovanja vođe ima tri važne dimenzije:
- to je izraz povjerenja novom vođi kojem skautski pokret povjerava značajno odgojno poslanje
- članove jedinice podsjeća na autoritet vođe
- novom vođi pokazuje značenje i karakter njegova poslanja, koje se nalazi u službi mlađima i davanju primjera vlastitim životom. To nosi sa sobom odgovornost pred Bogom za duše onih koji su mu povjereni.
Priprema na primanje službe vođe se sastoji od osobne i pedagoške formacije. Kandidat bi trebao biti Sokol skaut, imati stalnog ispovjednika i “kuma”, sudjelovati u životu  klana vođa i uspješno apsolvirati tečaj za voditelja.
 Stjegovođa imenuje za vođu osobu u koju ima povjerenja da bi mogao obavljati ovu službu. U obredu imenovanja jasno se kaže, vođa nema nikakvu korist od ove službe, a prima službu koja ima veliku odgovornost, znači biti odgovoran za duše. Bez Božje pomoći ovo je nemoguće. Poslanje koje očekuje vođu je veličanstveno, primjer je i živa slika skautskih ideala.

Obećanje: obećavam svojom čašću, da ću uz Božju pomoć i svim silama služiti Bogu, Crkvi, svojoj domovini i Europi, da ću uvijek pomagati svojim bližnjima i poštivati skautski zakon. Obvezujem se da ću kao skautski vođa vjerno ispunjavati svoje dužnost kršćanina i da ću i druge poticati na poštivanje skautskog zakona, načela, pravila i pedagogije Federacije europskog skautizma i da ću vjerno slijediti naputke svojih nadređenih.

I na kraju, da ponovimo, dovoljno je početi ovako, jedna obitelj...





nedjelja, 1. studenoga 2015.

Svi sveti



Danas je svetkovina Svih svetih, tako danas naša organizacija slavi 59. obljetnicu od osnivanja Skauta Europe!
Skauti Europe su okupili desetke mladih kršćana 1. studenog 1956. u Kölnu.
"Primjer svetaca i njihova molitva nas potiče". Svi naši sveci zaštitnici, zaštitnici naših skupina, molite za nas!
Danas nije slučajno da u evanđelju čitamo osam blaženstava iz Govora na gori. Osam blaženstava predstavljenih u osam vrhova Križa FSE i koji se proglašavaju  tijekom Odlaska Rovera. To je jedan od naših glavnih putokaza.


Vučić-skaut


Vučići

Vučići su skauti , djeca u dobi od 8 do 12 godina. Podijeljeni u dva ogranka, djevojčice i dječaci. Boja njihove grane skauta je žuta, koja simbolizira boju sunca, simbol radosti i vjere vučića.Program vučića (cub scouts) započeo  je 1914 godine, 7 godina poslije osnivanja skautskog pokreta. Nastao je iz želje mnogih dječaka koji su željeli biti, ali su bili još premladi da postanu skauti.
 Zašto ime “vučići“? Baden-Powell je htio različit program za tu djecu, drugo ime i program, mislio je kako bi sličnost mogla biti smetnja da djeca prihvate jedan ili drugi program ako bi bili previše slični. Ime vučić, je uzeo iz prošlosti američkih indijanaca, koji su za svoje najbolje izvidnike davali to ime, vuk. BP je pitao svog prijatelja Rudyarda Kiplinga, za dopuštenje da njegovu Knjigu o džungli, njen svijet i povijest iskoristi kao podlogu za svoj program skauta vučića. Skautizam za vučiće želi da rastu duhovno i karakterno uzorno u zdravom okolišu i da razvijaju svoje fizičko stanje. Nudi djeci pozitivan utjecaj njihovih vršnjaka, pažljivo odabranih vođa, koji im postaju uzor. Odnosi u skupini su takvi da potiču dobre strane karaktera. Organizirani su u čopore, koji su povezani  sa družinom skauta u nekoj župi, da budu u zajedništvu sa drugim dobnim skupinama. Zaštitnik vučića je sv. Franjo, zbog njegove povezanosti sa vukom. Cilj rada u vučićima je da se djeca i zabave i nauče nešto, da se nauče suočavati sa izazovima, razvijaju samopouzdanje.